среда, 10. октобар 2012.

Obnovimo selo, pokrenimo Srbiju


Već sam u prethodnim tekstovima pisao da biogas i mini i mikro HE mogu pokrenuti i oživeti sela Srbije, ali takođe mogu i znatno doprineti ukupnom preporodu Srbije, kako industrijskom, tako i ekonomskom.
Napomenuo sam već, da upotrebom biogasa, umesto naftnih derivata za pokretanje motora automobila, kamiona, autobusa, poljoprivrednih i građevinskih mašina, Srbija može uštedeti značajna devizna sredstva i smanjiti uvoz nafte.
Svaka zemlja koja zavisi od uvoza energenata je podložna ucenama i lako je izvršiti pritisak na nju, obustavljanjem isporuke energenata (u ovom slučaju nafte i gasa). Takav položaj Srbija sebi ne sme da dozvoli (više).
Ali vratimo se mi na priču o oživljavanju sela i Srbije u celini. OIE, a posebno mini i mikro HE i postrojenja za proizvodnju biogasa su šansa. Evo ukratko i zašto:
Oba ova izvora obnovljive energije najveću primenu imaće u seoskim područjima zbog samog izvora – vode, gnojiva i poljoprivrednih otpadaka. Da bi se obezbedili uslovi za siguran i stabilan rad ovih postrojenja potrebno je uraditi nekoliko stvari:
·        izgraditi dobru putnu mrežu do sela,
·        obnoviti i popraviti distributivnu električnu mrežu,
·        napraviti dobro vodosnabdevanje (izgraditi vodovod),
·        dovesti telefon i internet (zbog komunikacije i upravljanja)

Sve ovo nabrojano će doprineti poboljšanju opštih životnih uslova na selu, podizanju životnog standarda i konfora, ali neće vratiti ljude na selo.
I tu na scenu stupa vlada Srbije, odnosno Ministarstva energetike i poljoprivrede. Bez njihovog učešća i ozbiljnih obaveza ništa.
Ministarstvo energetike mora napraviti takav dil sa vlasnicima zemlje preko koje protiče voda, da će im garantovati isplatu proizvedene električne energije iz HE i dati trajnu porodičnu platu od na primer 15.000 din. Tu platu bi primao 1 član domaćinstva, a ona bi bila porodično nasledna dokle god HE radi, odnosno postoji i proizvodi električnu energiju.
To bi dalo sigurnost seljaku da će imati siguran prihod, omogućilo mu da se posveti uzgoju stoke i ostalim poljoprivrednim proizvodima.
Sa druge strane, Ministarstvo poljoprivrede bi sklopilo sa seljakom ugovor o garantovanom otkupu proizvoda sa nekom realnom cenom (koja bi se menjala) u zavisnosti od inflacije i promene cena robe na tržištu.
Na taj način se omogućava vrlo visoka zarada ljudi koji bi se vratili i živeli na selu, siguran ekonomski oporavak sela i njegov razvoj i prosperitet. Tako seljak ne bi morao da brine o plasmanu svojih proizvoda, imao bi garantovanu platu i sve što pretekne od proizvoda, koristio bi za sebe i svoju porodicu.
Sličan princip bi se primenio i kod onih koji bi proizvodili biogas. Takođe bi Ministarstvo garantovalo istu trajnu naslednu porodičnu platu i garantovalo bi otkup i plasman poljoprivrednih proizvoda. Ne bi se pravila razlika.
Kod proizvodnje biogasa ima još jedan bitan detalj, nusproizvod od koga bi se takođe mogla ostvarivati zarada, a to je ostatak od proizvodnje biogasa, odnosno visokokvalitetno organsko đubrivo u tečnom i čvrstom stanju.
Tečno đubrivo (substrat) je ono što se upakovano u flaše prodaje po poljoprivrednim apotekama za đubrenje cveća ili za đubrenje staklenika i plastenika sistemom „kap po kap“. Seljak bi mogao da ostvaruje dodatnu dobit pakujući i prodavajući taj substrat, ili pak da ga koristi za svoje plastenike i staklenike, ako ih ima.
Čvrsti ostatak, organsko đubrivo je kvalitetnije i bolje od običnog stajskog đubriva i takođe se može pakovati u džakove i prodavati. Ono bi takođe postalo deo prihoda seljaka. S druge strane, ako već ima njive koje obrađuje može ga koristiti za đubrenje svojih njiva, a višak, ako ga ima, prodavati.
Garantovana zarada u oba slučaja, sa ovakvim cenama, koje trenutno važe kod nas, sigurno bi premašivala 3-4 puta prosečnu zaradu u Srbiji koja sada iznosi oko 43.000 din. To znači da bi zarada seoske porodice sigurno bila veća od 129.000 din. mesečno, a verovatno i veća od 171.000 din. mesečno.
Gledajući koliko je naroda koji je otišao sa sela u grad i tamo radi za 30-50 hiljada dinara mesečno, ili čak uopšte i ne radi, jasno je da bi povratak na selo, na dedovinu, bio više nego izvestan i siguran.
I zato, hajde da se pokrenemo, hajde da pokrenemo Srbiju, hajde da radimo i zarađujemo....Od nas, za nas i našu decu....

Нема коментара:

Постави коментар